Strah od zubara – MEDENTINA DIGITAL

03.05.2019.

 

STRAH OD ZUBARA

Odlazak kod zubara za neke je prava noćna mora. Već na samu pomisao ruke počinju da im se znoje, podilaze ih žmarci, a srce tuče kao ludo. Sve to se samo pojačava dolaskom u zubarsku ordinaciju. Ali zašto se toliko plašimo zubara?

Poreklo straha od zubara

Deca nemaju mnoge strahove koje imaju odrasli, ali ih vremenom stiču i to ugledanjem na starije. Tako i strah od zubara nauče posmatrajući stariju braću, sestre ili roditelje.

Nije greh plašiti se, ali bi strah trebao biti kontrolisan. Roditelji često greše u objašnjenjima, pa deca doživljavaju veće traume umesto blažih neprijatnosti koje prati uobičajena poseta stomatologu.

U čekaonici ispred dečijeg stomatologa može se čuti kako mama ili tata, ili čak oboje umiruju dete objašnjavajući mu da se unutra kod čike, tete Zube neće desiti ništa strašno i da to ništa neće boleti.

Istina je zapravo da boli, samo je pitanje koliko. Tako dete stiče pogrešnu sliku o tome šta ga čeka unutra. Tokom intervencije ono ipak doživljava bol i u svojoj maloj glavici se pita: “Ako ovo što osećam nije ništa, onda kako je tek kada boli?”.

Neprijatnost tako prerasta u strah od svake naredne posete zubaru. Ovo osećanje ostaje čak i kada dete odraste, iako bi odrasla osoba trebalo da bude sposobna da kontroliše svoj strah.

U osnovi straha od zubara leže:

  • strah od bola
  • strah od kritike
  • strah od nepoznatog
  • strah od nedostatka kontrole i
  • strah od invazije na lični prostor.

Svaki od ovih strahova dovoljan je da nam odlazak kod zubara bude traumatičan, ali je pravi problem što se na jedan strah često lepe i drugi. Stoga za mnoge odlazak kod stomatologa predstavlja pravi pakao.

6 najjačih okidača straha od zubara

Sve je dobro dok ne treba ići kod stomatologa. A onda okidači pokreću strahove:

1. MIRIS ORDINACIJE

Mora se priznati da nam se već od same pomisli na ovaj miris stomak prevrće. Miris ordinacije podseća na sva prethodna neprijatna iskustva vezana za zubarsku ordinaciju, nezavisno od toga da li je zaista bilo bolno ili je to samo memorisan strah naših roditelja koji se preneo na nas još u detinjstvu.

2. ZVUK BUŠILICE

Kada čujemo taj iritantni zvuk, on nam automatski budi strah od bola. Ako smo kao klinci imali noćnu moru kako nas napada bušilica, tim je situacija još gora. Um je povezao zvuk bušilice i bol, koji je uglavnom sledio zvuk, pa je logično da se i danas užasavamo zubarske bušilice.

3. MIRIS ZUBA KOJI SE BUŠI

Uh, taj odvratni miris. Neprijatni miris pokvarenog zuba koji se buši nimalo nije primamljiv. Podsvesno znamo da se u toku bušenja, nakon mirisa ubrzo javlja bol. Više ništa nije ni potrebno. Strah je već tu.

4. ZUBARSKA STOLICA

Neki psiholozi veruju da postoji biološki razlog zašto se mnogi osećaju neprijatno pri samoj pomisli da im neko istražuje usta. Razlog može biti što nesvesno želimo da se odbranimo od prepreka u vidu zubareve ruke ili opreme, koje nam ometaju normalno uzimanje vazduha.

Takođe se pokazalo da ljudi koji imaju potrebu da sve drže pod kontrolom, često imaju problem kod zubara. Osećaju se bespomoćno dok leže u zubarskoj stolici i jako ih uznemirava činjenica da u tim trenucima neko drugi (zubar) ima kontrolu nad njima.

5. BELI MANTIL

Malo koje iskustvo iz detinjstva stečeno u kontaktu sa osobom u belom mantilu (znači doktorom ili zubarom) nije bilo bolno ili neprijatno. Stoga je za um beli mantil obično sinonim bola, odnosno okidač straha.

6. STRAH OD IGLE

Strah od igle ili tripanofobija je intenzivni strah od nečega što zapravo ne predstavlja stvarnu opasnost. Odrasle osobe koje imaju tripanofobiju znaju da je ovaj strah iracionalan, ali im često suočavanje ili samo razmišljanje o vađenju krvi ili inekciji izaziva ozbiljnu nervozu ili čak napad panike.

Strah od igle i uopšte medicinskih procedura u kojima se koriste igle vezan je za strah od krvi, bola i povreda. Simptomi ove fobije mogu biti gubljenje daha, prekomerno znojenje, mučnina, suve usne, osećaj da smo bolesni, drhtavica, lupanje srca, nesposobnost jasnog rasuđivanja, strah od smrti, ludila i gubljenja kontrole, osećaj otuđenja od stvarnosti ili jak napad anksioznosti.

I zubar koristi igle, pa je strah od igle još jedan okidač straha od zubara.

A šta ako odlažemo odlazak zubaru?

Reklo bi se da oni koji se plaše zubara besprekorno vode računa o svom oralnom zdravlju, kako ne bi morali da odlaze kod zubara. No ipak, istraživanja su pokazala da to često nije slučaj.

Većina ljudi ne odlazi na redovne kontrole, iako svi znamo da dubinsko čišćenje plaka i kamenca ne može da se učini samo sa standardnim četkicama za zube kod kuće.

Zanemarivanje vodi ka većim oralnim problemima, kao što je kamenac koji postepeno uništava desni i tako dovodi do oboljenja desni, pa i do propadanja vilične kosti.

Drugim rečima, bez redovnih kontrola, ozbiljni dentalni problemi kao što su invazivne zubne infekcije, karijes i različite forme kancera, mogu da prođu neopaženo i da se završe fatalno.

Kako se osloboditi straha od zubara?

Izbegavanje zubara nije rešenje. Vreme je da se suočimo sa strahovima i da u saradnji sa stomatologom nađemo najbolje rešenje za nas. Evo šta možemo učiniti:

1 RAZGOVOR SA ZUBAROM

Iako zvuči očigledno, mnogi to ne rade, jer ih je sramota da pričaju o svojim strahovima. Razgovor sa odabranim zubarom jedan je od najvažnijih koraka u procesu suočavanja sa našim strahom od zubara.

Moramo mu otvoreno reći šta nas plaši. On će tada obratiti posebnu pažnju na nas i učiniće sve da nam bude udobno i da se osećamo opuštenije.

Zato je preporuka zakazivanje konsultacije sa stomatologom pre nego što uopšte dođe do bilo kakve intervencije. Razumevanje zubarskih procedura koje su nam neophodne i svega što nas tokom intervencije očekuje uliće nam sigurnost i smanjiti strah i nervozu.

2. ZAHTEVANJE EKOG OBLIKA KONTROLE TOKOM INTERVENCIJE

Ako nas smiruje osećaj kontrole, u razgovoru sa zubarom treba da mu kažemo zbog čega smo zabrinuti i da zahtevamo neki vid naše kontrole kroz male izmene standardne procedure.

Na primer, zahtev da zubarska stolica ne bude toliko zabačena unazad, nego da sedimo u uspravnijem položaju u kojem imamo osećaj veće kontrole, uticaće na to da budemo opušteniji.

Svaki zubar će pristati na ovako mali ustupak. Ako nije tako, treba da razmislimo o promeni zubara.

3. PRISUSTVO BLISKE OSOBE ZA PODRŠKU

Nekim ljudima je mnogo komotnije kada je sa njima u ordinaciji i neka njima bliska osoba. Dovođenje prijatelja ili člana porodice može za nas biti veoma smirujuće.

Treba unapred da se uverimo da li je naš zubar saglasan sa ovim zahtevom i ako jeste, problem je rešen.

4. PRONAĆI ODGOVARAJUĆEG ZUBARA

Ako nas nervira naš zubar, mislimo da je previše grub ili nam iz nekog drugog razloga ne uliva poverenje, sasvim je u redu da nađemo nekog ko više odgovara našim potrebama.

Naše je pravo da nađemo zubara koji će nam pomoći, a ne mučiti nas. Možda će baš ta promena zubara biti glavni razlog ublažavanja naših strahova.

Danas je stomatolog, pored stručnog obavljanja posla, okrenut ka udovoljavanju zahteva pacijenata više nego ikada. Upravo zato je spreman da sasluša naše zahteve i da učini sve kako bi nam umanjio strahove.

Mi, kao odrasle osobe, treba da budemo svesni da većina strahova koje imamo potiču iz rane mladosti i da su u suštini iracionalni i naučeni. Rešenje leži u suočavanju sa tim strahovima.

Sagledavanjem realne situacije, razgovorom sa zubarom i ličnim uveravanjem da stomatološke intervencije nisu toliko bolne kao što smo ih umišljali, prevazićićemo naučeni strah od zubara.

Kada uspemo da se izborimo sa našim strahovima, učinićemo ogromnu korist našem celokupnom zdravlju, jer mnoge bolesti upravo potiču od problema sa zubima i desnima.