Oznaka: snimak zuba

  • Dentalna fotografija

    Dentalna fotografija

    Dentalna fotografija, danas predstavlja neizostavan deo dijagnostičkog protokola kod svakog pacijenta.

    Ranijih godina dentalne fotografije su se smatrale luksuzom s obzirom na činjenicu da je proces fotografsanja i razvijanja slika bio dosta skup, te da slike nisu bile vidljive odmah. No danas je, zahvaljujući razvoju digitalne fotografije, fotografska dokumentacija neizostavna.

    Fotografije predstavljaju zakonsku dokumentaciju, neinvazivne su i pomažu u postavljanju kliničke dijagnoze, pri izradi plana terapije ali i pri praćenju toka terapije ili progresije bolesti. Ujedno fotografije doprinose individualiziranju planiranja terapije i omogućavaju aktivno učešće pacijenta u izradi plana terapije, naročito kod estetskih zahvata.

    Tehnike snimanja

    Tehnike snimanja fotografija bi trebale biti standardizovane: snimljene uvek sa iste udaljenosti, uz isti izvor svetla, uz uvek isti položaj pacijenta . Primarna upotreba fotografija u svakodnevnoj praksi je vrsta dijagnostičkog sredstva. Nakon izvršenog pregleda pacijenta i analize rendgenskih snimaka, uz fotografije je moguće izvršiti dodatne analize i dopuniti kliničku sliku s ciljem boljeg planiranja terapije. U nekim slučajevima, kao što je to npr. kod razvojnih anomalija gleđi, lakše je postaviti definitivnu dijagnozu na fotografijama, a ponekad je i lakša detekcija početnih karioznih lezija.

    Jedna od prednosti fotografija je i u slučajevima telemedicine. S obzirom na to da dostupnost sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite nije uvek jednaka (zavisi od socioekonomskih i demografskih odlika države), prednost fotografija je u tome što ih je jednostavno proslediti u specijalističke ustanove i time pružiti adekvatno lečenje i informaciju pacijentu.

    Klinička upotreba fotografija u ortodonciji je višestruka.

    Ortodontski set fotografija se sastoji iz 8 fotografija (3 ekstraoralne i 5 intraoralnih fotografija).

    Osim ovih standarizovanih fotografija preporučuje se uvek pre početka ortodontske terapije načiniti i slike svih razvojnih anomalija zuba ili promena mekih tkiva. Ekstraoralne fotografije nam omogućavaju analizu mekih tkiva lica, kao i odnos zuba i usana prilikom dinamičnih kretnji (osmeh, grimasa i sl.), dok na intraoralnim fotografijama možemo izvršiti analizu strukture zuba, te odnosa zuba i desni. Ovakav pristup planiranju terapije je socijalno prihvatljiviji jer uzima u obzir sve parametre okluzije (funkcionalne, estetske) koji nisu vidljivi na modelima ili rtg snimcima. Značajno je napomenuti da se sve ove analize vrše bez prisustva pacijenta drugih distrakcija.

    Danas neizostavan deo terapije je i razgovor s pacijentom (roditeljem).

    Vizualiziranje ishoda terapije i terapijskih učinaka značajno pomaže da pacijent shvati šta će se zapravo desiti tokom terapije, nezavisno o tome da li se radi o restaurativnom tretmanu ili ortodontskom tretmanu. Velika prednost fotografije je što se progres terapije može pratiti kroz faze i što može se načiniti mnogo fotografija bez štetnosti za pacijenta.

    Preporuka je da se fotografije rade pre početka restaurativnog tretmana, neposredno nakon završetka, te na kontrolnim pregledima jer se tako mogu dobiti kvalitetne i referentne informacije u proceni restauracije. Iste smernice se mogu koristiti za sve vrste stomatoloških intervencija.

    Sudskomedicinski aspekt dentalne fotografije

    Sudska medicina se primarno bavi pravnim kontekstom zdravlja i života. Čini platformu za pružanje pravne pomoći koja se tiče medicinskih pitanja. Unutar te oblasti sve više se razvija forenzična dentalna medicina koja se bavi utvrđivanjem starosti i identiteta (osoba, tela ili dela tela), analizom ljudskog ugriza, utvrđivanjem odgovornosti i nemara doktora dentalne medicine i sl.

    Fotografije imaju važnu ulogu unutar sudske medicine s obzirom na to da je uobičajena medicinska dokumentacija često komplikovana za tumačenje od strane nemedicinskog osoblja (rtg snimci, gipsani modeli i sl.).

    Fotografije su jasne, razumljive i daju dovoljno informacija o stanju pre i stanju nakon intervencije, te se mogu jednostavno koristiti u sudskomedicinske svrhe. U novije vreme postoje i posebni programi koji omogućavaju da se izvrši provera fotografija, u smislu utvrđivanja da nije bilo nekih izmena i „doterivanja“ fotografija, što ih čini verodostojnim i pogodnim za korištenje u sudskomedicinske svrhe.Brinite o svom oralnom zdravlju.

    ZAKAŽITE PREGLED.

  • Ortopan

    Ortopan

    Šta je to ortopan?

    Ortopantomogram ili skraćeno ortopan predstavlja ”zlatni standard” u stomatološkoj radiologiji. 

    Ortopan je snimak koji će Vaš lekar najčešće zahtevati prilikom prve posete, ili za opšti pregled/kontrolu posle dužeg vremena. Na njemu su prikazani svi zubi u obe vilice, vilični zglobovi kao i deo viličnog sinusa.

    Osim zuba koje možemo posmatrati u ustima, na ovom snimku vidljivi su i zubi koji nisu iznikli – vidi se njihov približni položaj a nekada je moguće uočiti i da li su ti zubi zdravi ili ne. Takođe može se videti položaj korenova, njihov odnos, kao i stanje kosti obe vilice. Analogni snimci danas su prevaziđeni a digitalni su precizni i uglavnom nemaju veliko zračenje.

    Šta je dentalni radiogram?

    Dentalni radiogram popularno nazvan i dental ili mali snimak, je vrsta snimka na koji staje nekoliko susednih zuba (obično dva-tri zuba).

    Dentalni radiogram može biti retrokoronarni ili retroalveolarni a indikuje ga lekar u direktnoj zavisnosti od dela zuba ili potpornog aparata zuba. Postoji i tzv. nagrizni snimak koji takođe spada u dentalne radiograme i nešto ređe je u upotrebi.

    Smatra se da je dentalni radiogram precizniji od ortopana, ali je njegovo polje dosta manje, tako da se često upotrebljava prilikom dijagnostike već “sumnjivih” zuba, kontrole, kao i prilikom lečenja zuba. Često Vas u toku lečenja stomatolog može više puta poslati da snimite isti zub, radi praćenja napretka lečenja.

    Šta je to 3D (CBCT)?

    3D snimak ili CBCT predstavlja najnoviji vid snimanja u stomatološkoj radiologiji. Snimak koji jeizuzetno precizan i koristi tehnologiju sličnu medicinskom skeneru, ali uz neuporedivo manje zračenje. Dok je ortopan i dalje najzastupljeniji, 3D je snimak koji se koristi radi detaljnije i preciznije dijagnostike.

    Usled velikog broja preseka koje aparat pravi, kod 3D snimka nema skrivenih ili deformisanih struktura, jer za razliku od ortopana koji čini pretvaranje u dve dimenzije, 3D snima zadržava odnos struktura, jer osim visine i dužine on prikazuje i širinu svih struktura, i zadržava njihov odnos 1:1.

    Veliki broj preseka nas uslovljava da ovaj snimak prikazujemo samo na CD-u jer bi izrada svih preseka na standardnom snimku bila jako neisplativa. Najčešće se koristi prilikom oralno hirurških zahvata, ugradnje dentalnih implanata, lečenju zuba sa više korenova.

    Koji je snimak najbolje uraditi?

    Najbolji snimak ne postoji, jer svaka vrsta snimanja ima svoju namenu, tako da je najboljekonsultovati se sa vašim stomatologom.

    Koliko često treba snimati zube?

    Tačan odgovor na ovo pitanje ne postoji. Opšteprihvaćeno pravilo je da ortopan snimak ima ”rok trajanja” od 6 meseci do godinu dana. Mnogi faktori utiču na validnost ortopan snimka a neki odnjih su: uzrast osobe, stanje opšteg i oralnog zdravlja.

    Kod osoba koje generalno nemaju problema saopštim zdravljem niti sa zdravljem usta i zuba dovoljno je kontrolno snimanje zuba na 2 godine, aliovu odluku treba prepustiti Vašem lekaru, i u dogovoru sa njim uraditi kontrolno snimanje. 3D odnosno CBCT snimak ima validnost kao i ortopan, dok je kod dentalnih radiograma taj period manji.