Kategorija: Karijes

  • Osetljivost zuba na hladnoću i koji su uzroci koji nas dovode do ovoga?

    Osetljivost zuba na hladnoću i koji su uzroci koji nas dovode do ovoga?

    Sladoled je sladak način da se nagradite nakon napornog dana sve dok osetljivost zuba ne ukrade to zadovoljstvo.

    Apsolutno zdrav zub retko kada će da reaguje ovom senzacijom.

    Ono što štiti zub, na sličan način kao što naše organe štiti koža, je gleđ.

    Kada gleđ potpuno obavija zub do ove osetljivost neće doći, jer ona neće dozvoliti prodor spoljnih uticaja u „unutrašnjost“ zuba.

    Šta može da izazove osetljivost zuba na hladno?

    1. Karijes

    Jedan od prvih simptoma karijesa je osetljivosti zuba.

    Rani početak karijesa kreće sa malom rupicom ili ogrebotinom na zubnoj gleđi, Vaš dentin (unutrašnji sloj zuba) će tada biti izložen ekstremnim temperaturama onoga što konzumirate, ponekad i hladan vazduh može da dovede do problema.

    2. Bruksizam

    Ili škripanje zubima je jos jedan način na koji reagujemo na stres. Dok većina nas to radi povremeno, pacijenti koji to rade konstatno imaju ogromne probleme.

    Vaše stiskanje vilica povećava pritisak i postepeno trošenje gornjih i donjih zuba. Kada se gleđ slomi od stalne sile, Vaš dentin postaje izložen spoljnim uticajima i uzrokuje osetljivost zuba.

    3. Agresivno pranje zuba

    Agresivno pranje četkicom za zube sa tvrdim vlaknima može da izgrebe površinu zubne gleđi.

    Bakterije će tada iskorititi priliku da razbiju Vašu gleđ, prodru dublje i izazovu osetljivost zuba i karijes.

    4. Napukao ili pukao zub

    Zbog povrede može da dođe do pucanja ili okrnjenosti zuba. Čak i uz malu pukotinu na gleđi, može doći do osetljivosti zuba. Takođe, postajete izloženi riziku od infekcije zuba, jer bakterije mogu prostupiti kroz pukotinu  unutrašnjim slojevima vašeg zuba.

    5. Ogoljen vrat zuba

    Koren zuba je deo Vašeg zuba ispod linije desni. Sadrži nervne i krvne sudove i zaštićen je slojem cementa (koji u ovom delu zuba menja gleđ). Kada se desni ili cement oštete, koren zuba je izložen svemu što jedete. Dakle, doći će do osetljivosti zuba.

    6. Osetljivost nakon stomatološkog tretmana

    Usled raznih mašina koje se koriste u stomatološkoj praksi prilikom stomatoloških intervencija može da dođe do privremenog nemira u zubu, te samim tim i privremene osetljosti zuba. Do ovoga dovode vibracije koje proizvode stomatološke mašine. Ova vrsta osetljivosti je prolaznog karaktera i najduže traje tri nedelje.

    ONO ŠTO TREBA DA URADITE UKOLIKO SE OVO DEŠAVA VAMA JE DA HITNO ZAKAŽETE TERMIN KOD SVOG STOMATOLOGA!

  • Endodoncija (lečenje zuba)

    Endodoncija (lečenje zuba)

    Šta je endodoncija?

    Endodoncija je oblast stomatologije čiji je cilj tretman obolele zubne pulpe kako u kruničnom tako i u korenskom delu zuba, kao i tkiva koja okružuju koren zuba.

    U slučjevima kada se posledicom traume, uznapredovalosti karijesa ili nekim drugim razlogom zubna pulpa tj. živac ošteti, njegov spontan oporavak na žalost nije moguć. Mora da se ukloni i nastala šupljina u zubu nadoknadi zubnim punjenjem. S toga se u ovim situacijama indikuje endodontski tretman tj. lečenje zuba.

    Procedura zahteva strpljenje kako stomatologa tako i samoga pacijenta i obično zahteva više poseta:

    1. u slučaju da se pacijent javio sa bolom i/ili otokom, u prvoj poseti se obično preduzimaju mere prve pomoći da se taj bol i otok uklone,
    2. uklajanje infekcije iz kanala korena zuba aplikacijom leka,
    3. čišćenje, oblikovanje i punjenje kanala korena zuba,
    4. tek nakon što je koren u potpunosti izlečen, može se pristupiti rekonstrukciji defekta krunice zuba uz pomoć plombe ili krunice.

    U našoj ordinaciji koristi se savremena oprema u proceduri endodontskog tretmana.

    Pre samog početka neophodno je uraditi rendgen snimak radi detaljne analize i plana terapije.

    Uz pomoć aparata apeks locatora, rad je znatno precizniji, a cela procedura komfornija i povećava uspešnost terapije.

  • Lečenje kanala korena

    Lečenje kanala korena

    Lečenje kanala zuba je u narodu poznato kao „vađenje živca“.

    Ova intervencija zapravo predstavlja lečenje unutrašnjosti zuba, tj. deo zuba u kome je smeštena zubna pulpa. Ljudi smatraju da je baš ta zubna pulpa zapravo živac zuba, međutim u njoj se pored nerava (živaca) nalaze krvni i limfni sudovi, vezivno tkivo i mnoge ćelije.

    Ovo tkivo igra veoma važnu ulogu u rastu i razvoju zuba, ali jednom kada zub nikne i završi razvoj, najispoljenija funkcija zubnog živca je senzorna funkcija, odnosno sposobnost zuba da reaguje na nadražaje kao što su toplo ili hladno. Jake reakcije na ove draži često ukazuju na oštećenje zubnog nerva.

    Slika 1. Anatomija zuba – pulpa zuba

    Lečenje kanala zuba (endodontski tretman) vrši se se kod snažnih infekcija zubne pulpe. Uzroci infekcije zubne pulpe mogu biti: nagomilavanje bakterija, povreda zuba, karijes koji nije na vreme saniran i dr.

    Šta podrazumeva lečenje kanala korena?

    Lečenje kanala korena zuba sastoji se iz ispiranja bakterija i raspadnutih sastojaka umrtvljenog nerva i čišćenja zahvaćenog područja.

    Nakon ispiranja kanala korena zuba i otklanjanja oštećene pulpe, popunjava se njegov unutrašnji prostor specijalnim pastama i kočićima čija je uloga da hermetički zatvore zub. Tako, sprečava se pojava ponovnog nakupljanja bakterija i novog inflamatornog procesa koji izaziva bol i neprijatnost. Važno je napomenuti da ovaj tretmanu uključuje davanje anestezije i nije bolan za pacijente.

    Tretman obično traje od jedne do tri posete zubaru. Nekada je potrebno staviti lekove u kanal zuba da neutrališe svaku infekciju. Ako se infekcija proširila van zuba, stomatolog će vam dati recept za antibiotike. Ako tretman zahteva više poseta, privremeno se zatvara zub zbog prodiranje pljuvačke.

    Slika 2. Endodonska terapija – Čišćenje kanala korena

    Slika 3. Endodonska terapija – Punjenje kanala korena

    Finalni korak tretmana

    Završna faza tretmana je obnova vašeg zuba. Pošto je zub oslabljen zbog infekcije i punjenja, potrebno je da bude zaštićen od budućih oštećenja i da se vrati u normalnu funkciju. Ukoliko nije moguće vratiti zub u funciju pomoću plombe, to se obično radi postavljanjem krunice – veštačkog zuba. Krunica je napravljena od keramike ili metalo-keramike. Boja krunice biće prilagodjena vašim prirodnim zubima. Ponekad, metalni kočić mora prvo da se ubaci u zub zbog strukturalne podrške i da zadrži krunicu na mestu.

  • Kompozitne (bele) plombe

    Kompozitne (bele) plombe

    Šta su to plombe?

    Plomba je zapravo materijal kojim stomatolog zatvara (ispunjava) „rupu“ u Vašem zubu koja je nastala kao posledica mehaničkog uklanjanja karijesa.

    Mnogi umesto plomba govore blomba, što je naravno pogrešno, te i na to želimo da skrenemo pažnju.
    Plombe mogu biti napravljene od različitih vrsta materijala.

    Kod nas su se odomaćili izrazi poput belih i crnih plombi, dok se zapravo radi o kompozitnim (belim) plombama i amalgamskim (crnim) plombama.

    Kako se postavlja plomba?

    Pisaćemo o procesu postavke bele (kompozitne) plombe, jer su amalgamske (crne) plombe u današnjici savremene stomatologije skoro pa potpuno izbačene iz upotrebe.

    *Stomatolog prvo mora ukloniti karijes u potpunosti.

    *Nakon kompletnog uklanjanja karijesa, ukoliko je on dospeo jako blizu zubnog živca, stomatolog će pre postavke plombe, staviti podlogu koja će ušuškati zubni živac.

    *Potom se stavlja kiselina. Kiselina nagriza površinu zuba i time pravi „veću“ površinu za vezivanje plombe. Potom se kiselina ispira.

    * Sledeća faza je postavka „veziva“ (bonda). Njegovo vezivanje se ubrzava lampom.

    *Sad kada je zub potpuno spreman za plombu. Stomatolog postavlja i oblikuje plombu tako da ona i fukcionalni i estetski imitira zub onakav kakav je bio pre pojave karijesa.
    Nekada je neophodno da stomatolog postavi matricu (ram) kako bi adekvatno oblikovao plombu.

    Kolika je trajnost kompozitnih plombi?

    Trajnost kompozitnih plombi je oko 5 godina, nisu večne i posle izvesnog vremena se moraju zameniti. Kompozitne plombe su postojane i vrhusnkog kvaliteta. Koliko će trajati kompozitna plomba zavisi od više faktora, kao što je:

    1. jačina zagrižaja pacijenta
    2. stepen održavanja oralne higijene
    3. veličina defekta na zubu

    Da li postoje neki slučajevi kada se ne može postavit bela plomba?

    Ne postoje nikakve kontraindikacije za postavljenje belih plombi. Ograničenja mogu biti ukoliko nedostaje velika količina zuba , pa je u tom slučaju izbor biva neko dugotrajnije rešenje kao što je krunica.

  • Da li treba promeniti amalgamske (crne) plombe?

    Da li treba promeniti amalgamske (crne) plombe?

    Zubne plombe su stomatološki materijal koji služi za nadoknadu izgubljenog dela zuba nastale usled destrukcije karijesom (Slika 1.), erozijom (Slika 2.) ili ukoliko je došlo do frakture zuba. Plombe sprečavaju ostatke hrane da se zaglave u zubnim šupljinama i dovedu do daljeg oštećenja.

    Plombe predstavljaju potrošan materijal i posle određenog vremena se moraju zameniti!

    Naši pacijenti nas često pitaju o štetnosti amalgamskih plombi zbog žive koja se u njima nalazi. Ono čega se najviše plaše je mogućnost da se živa iz amalgamskih plombi otpušta u usta i organizam i da deluje toksično.

    Istina o živi?

    Živa je izuzetno toksičan metal i izlaganje ovom metalu bi trebalo izbegavati koliko god je moguće. Amalgami (sive plombe) su izrađeni od kombinacije metala (živa, srebro, bakar, kalaj). Naš organizam nema potrebu za živom ni u najmanjim koncentracijama.

    Da li se živa iz ovih plombi otpušta u naš organizam?

    Da! Istina je da se žive otpuštaju iz amalgamskih plombi i naučnici se slažu da absorbcija žive u većim količinama može da izazove zdravstvene probleme. ALI iako to sve znamo, ono što je bitno naglasiti je da KOLIČINA žive koja se ispušta iz amalgama je znatno manja od količina žive koja će izazvati zdravstvene probleme. Čak je i Svetska zdravstvena Organizacija (WHO) izdala saopštenje da do sada ne postoji kontrolisana studija koja bi potvrdila sistemske efekte žive iz amalgamskih plombi.

    Da li je potrebno menjati amalgamske plombe? DA!

    Amalgamske plombe imaju tendenciju da zbog otpuštanja metala prebojavaju zub, a nekada čak dođe i do prebojavanja samih desni.

    Slika 5. Prebojenosti zuba nakon uklanjanja amalgamske plombe

    Vrlo često amalgamske plombe maskiraju pojavu novog karijesa ispod plombe, ili daju lažnu sliku. Takođe, zbog velike gustine metala i nemogućnosti da propuštaju rendgenske zrake, na snimcima takođe mogu da zamaskiraju prisustvo karijesa, osim ukoliko karijes nije napredovao toliko da je jasno uočljiv.

    Dok se kompozitne (bele) plombe vezuju za zub zahvaljujući specijalnom lepku (bondu), koji održava vezu između zuba i plombe, amalgamske plombe se zadržavaju na osnovu sila trenja i oblika rupe u zubu u koju pravi stomatolog za postavljanje plombu.

    U toku unošenja, siva plomba se bukvalno nabija u prstor za nju napravljen i nakon što se veže za 24h, ona ostaje zarobljena u okviru zuba.

    Da plomba ne bi pucala pod dejstvom sila, ona mora biti odgovarajuće debljine i oštrih ivica, što znači da prostor za plombu koji pravi stomatolog u zubu mora biti u vidu sandučeta ili kutije.

    Upravo zbog ovih osobina kada sila žvakanja deluje na zub, siva plomba se ponaša kao klin i može dovesti do frakture zuba, zato što se sila prenosi u samo jednoj tački. Opasnost od frakture zuba je veća ukoliko je veća i siva plomba.

    Slika 9. i 10. Debljina ivica prepracije zuba

    Pod delovanjem sila žvakanja, siva plomba se vremenom deformiše i stvara se zjap između plombe i zuba. Taj zjap predstavlja prostor težak za čišćenje i samočišćenje. U njemu se talože mikroorganizmi koji dovode do pojave novog karijesa ispod plombe.

    Slika 11. Rubni zjap između plombe i zuba

    Amalgamske plombe i metalokeramičke krunice u kombinaciji

    Kod osoba koje u ustima, pored amalgamskih plombi, imaju i neke metalokeramičke krunice ili mostove – potrebno ih je zameniti zbog iz jednog manje poznatog razloga. To je postojanje razlike između električnih potencijala različitih metala, što dovodi do stvaranja galvanskih struja u usnoj duplji. One vremenom mogu izazvati ozbiljne promene na sluzokoži usne duplje, a pacijenti se često žale i na pojavu metalnog ukusa u ustima.

    U našoj ordinaciji više ne postavljamo amalgamske plombe. Smatramo da današnji materijali (kompoziti i glas jonomeri) zadovoljavaju i funkcionalno i estetski, te nam amalgamske plombe nisu izbor.

  • Zašto se javlja karijes ispod plombe?

    Zašto se javlja karijes ispod plombe?

    Plomba je veštački materijal koji se postavlja u zub, kako bi popunio šupljinu koja nastaje nakon uklanjanja karijesa i oboljelog dela zuba.

    PLOMBA NIJE BIOLOŠKA ZAMENA ZA IZGUBLJENI DEO ZUBA!

    Plombiran zub nije izlečen zub već zalečen zub.

    Plomba se može odvojiti od zuba, pri čemu nastaje mikropukotina, u koju ulaze  naslage i bakterije, tako da može nastati KARIJES ISPOD PLOMBE-SEKUNDARNI KARIJES!

    Takav zub se suptilno kvari, dok pacijent misli da ima plombu i da je sve u redu! Sekundarni karijes razara zub dublje u odnosu na već ranije uklonjeni karijes.

    To za posledicu ima dodatno slabljenje zuba uklanjanjem karioznih masa, oštećenje pulpe – “živca” ili čak gubitak zuba.

    Iz tog razloga, pacijenti koji imaju plombe, iste bi trbali da kontrolišu i pored uobičajenih redovnih pregleda, kako se ne bi pojavio karijes ispod plombe a u nekim situacijama gubitak zuba!

    Pored sekundarnog karijesa ipod plombe može da se pojavi i RECIDIVIRAJUĆI KARIJES. Ovo je karijes “zaostao”, ostavljen ispod plombe, slučajno ili namerno. Ovo  ne mora obavezno biti stručna greška. Moguće je da je stomatolog namerno ostavio tanak sloj karijesa iznad zubnog živca, prekrio ga odgovarajućim lekovima i plombirao.

    U davno doba – učeni smo da sav karijes treba ukloniti (Black); no, s napretkom stomatologije, sadašnji stav je da se ne uklanja izmenjeni deo za koji se proceni da je remineralizacija moguća. Dijagnostika ovakvih karijesa nije uvek jednostavna; no, iskusniji stomatolog koji zna u šta treba da gleda i ima na raspolaganju pomoćna dijagnostička sredstva obično relativno lako može da ustanovi šta je u pitanju.

    Iako je, naravno, nemoguće sa stopostotnom sigurnošću proceniti da neće biti recidiva, ovakvi zubi itekako mogu da stoje i decenijama.

  • Glas jonomer (GJC) plomba

    Glas jonomer (GJC) plomba

    Nova generacija materijala, glas jonomer cementni hemijski se vezuju za zub, pružaju zadovoljavajuća rešenja, minimalno uklanjaju zdravo tkivo, remineralizuju razmekšalu gleđ, a i estetski mogu da odgovaraju boji zuba.

    Svi glas jonomer cementi u sebi sadrže fluoride koje otpuštaju te  na taj način imaju karijes-profilaktičko dejstvo.

    Коriste se najčešče u dečijoj stomatologiji, a kao materijal za definitivno plombiranje stalnih zuba još nije našao širu primenu.

    GJC spadaju u biokompatibilne materijale. Nizak stepen iritacije zubne pulpe (zubnog organa) objašnjava se, s jedne strane, brzim porastom pH do neutralnog, a sa druge, visoka molekulska težina ovog polimera onemogućava njenu difuziju kroz dentinske kanaliće.

    Pored ove, GJC poseduju i niz drugih dobrih osobina. Hemijska veza njegovih karboksilnih  grupa sa kalcijumom iz tvrdih zubnih tkiva obezbeđuje adhezivnost.

    Ova vrsta plombe nema značajnije dimenzionalne promene pri procesu vezivanja i stvrdnjavanja što smanjuje pojavu mikropukotina na spoju zub-ispun.
    Pored dobrih GJC ima i svoje nedostatke. Osnovni su nedovoljna mehanička otpornost i osetljivost na disbalans vode. Neophodno ih je zaštititi u prva 24 časa.

    Zbog nedovoljne mehaničke otpornosti GJC plombe se ne postavljaju na stalne zube jer pritisak pri žvakanju može da izazove pucanje plombe. Što se tiče disbalansa na vodu, ukoliko se GJC plomba odmah nakon postavke premaže sa varnish lakom ovaj nedostatak glas jonomer plombe je zanemarljiv.

  • Zašto zub boli i nakon plombiranja ili zamene stare plombe

    Zašto zub boli i nakon plombiranja ili zamene stare plombe

    Nezavisno od toga da li se radi o zameni stare plombe ili o popravci zuba koji pre toga nije imao plombu, osetljivost zuba može da nastane iz više razloga.

    Zašto zub može da boli nakon popravke i šta tačno izaziva te bolove iako je zub izlečen?

    Bol na zagrižaj – ukoliko primetite da vas zub na kojem ste imali intervenciju zaboli pri zagrižaju, postoji mogućnost da je potrebno dodatno korigovati oblik ili visinu plombe. Pacijenti često ne mogu da odrede da li im je plomba dobara odmah nakon postavljanja jer dolazi do zamora mišića i viličnog zgloba, a i anestezija pomalo zbunjuje.

    Ako primetite da vam je zagrižaj nejednak, i da pri zagrižaju osećate bol na plombiranom zubu, obratite se svom stomatologu kako bi se uradila korekcija. Međutim ukoliko je na tom zubu osim plombe rađena i intervencija vađenja živca, tada je osetljivost na zagriz normalna reakcija u prvih nekoliko dana.

    Bol na hladno i slatko – nakon postavljanja kompozitne (bele) plombe, moguće je da zub bude osetljiv na termičke i osmotske nadražaje. Ovo se dešava zbog načina na koji se kompozitne plombe postavljaju i zbog materijala koji se u tom procesu koriste.

    Dozvoljeno je da zub sa novom kompozitnom plombom bude osetljiv još narednih par nedelja, ali ta osetljvisot vremenom treba da se smanjuje i na kraju da potpuno nestane.

    Bol koji se javlja na nadražaj ali vremenomse  ne smanjuje – u ovom slučaju, postoji mogućnost da plomba nije postavljna pravilno i da nadražaji poput hladne vode ili šećera i dalje izazivaju bolne senzacije.

    Ako se bol i nekoliko nedelja nakon popravke zuba ne smanjuje, potrebno je da se plomba zameni. Takođe je moguće na zub koji je osetljiv postaviti lek koji će stajati nekoliko nedelja dok se bolovi ne smire, a kasnije će taj lek biti zamenjen novom plombom.

    Bol koji se javlja spontano, bez nadražaja – ovo najčešće ukazuje na upalu živca. U tom slučaju, potrebno je pristupiti proceduri lečenja živca zuba.

    Tup bol u predelu desni – ova vrsta bola može da nastane nakon intervencije kao posledica uboda od anestezije u predelu desni. Takođe, ukoliko nova plomba dozvoljava zapadanje hrane između dva zuba odnosno ako se kontaktna tačka između dva zuba ne rekonstruiše kako treba  tada je  moguća posledična upala desni i osećaj nelagode i blagog bola.

    Ako osetite da hrana zaostaje između dva zuba, potrebno je da se javite svom stomatologu kako bi se ovaj problem rešio postavljanjem odgovarajuće plombe ili navlake na zub (keramičke krunice).

    Kako otkloniti osetljivost i kako pomoći sebi?

    Mogu se upotrebljavati paste za pranje zuba koje umanjuju senzitivnost zuba. Takođe, neko vreme treba izbegavati čvrstu hranu. Izbegavajte sve što izaziva iritacije. Po potrebi se može uzeti sredstvo protiv bolova. Naravno, podrazumeva se i adekvatno održavanje oralne higijene. Takođe, veoma je važno razlikovati bol od osetljivosti.

    Bol je senzcija koja traje i ne prolazi bez uzimanja analgetika. Ukoliko Vas boli zub posle plombiranja to je najčešče prolaznog karaktera. Ako bol nema tendenciju smnjivanja u narednih sedam dana potrebno je obratiti se stomatologu. Ako je u pitanju osetljivost koju prepoznajemo po tome što traje samo onoliko koliko traje nadražaj (zagrižaj, hladno ili slatko) i još sekund ili dva duže potrbno je nekada sačekati i do tri nede kako bi osetljivost prošla.

    Ako je zub i nakon tri nedelje osetljiv na nadražaje tada treba posetiti stomatologa.

  • Šta je FRC kočić?

    Šta je FRC kočić?

    FRC kočić je vrsta kočića sačinjena od kompozitnog materijala (neorganskog punioca i smole matriksa) ojačanog staklenim vlaknima koji se protežu duž uzdužne osovine kočića. Smatra se da je dehidratacija zuba nastala gubitkom zubne pulpe (živca) najodgovornija za gubitak elastičnosti zuba odnosno devitalizovan zub postaje krt i sklon pucanju.

    Zašto se FRC kočić koristi kod zuba kod kojih je „izvađen živac“?

    Danas se zna da je glavni razlog zbog kojeg su lečeni zubi sa „izvađenim živcem“ podložniji pucanju nedostatak zubne pulpe ili zubnog organa koji pacijenti nazivaju zubni živac.

    Zubna pulpa je zapravo čitav organ koji sadrži nerv, vlakna, ćelije ali i krvne sudove koji ishranjuju zub. Kada se usled traume ili dubokog karijesa u terapijskom tretmanu „izvadi“ živac takav zub ostaje bez krvnih sudova tj. vaskularizacije i postaje krt i lomljiv.

    Gubitak velike količine zubnog tkiva u kruničnom delu zbog karijesa ili traume je  glavna indikacija za postavku FRC  intrakanalnog kočića (kočića koji se plasira u kanal korena zuba).

    Upotrebom FRC kočića ojačava se korenski deo zuba jer kočić zbog svoje biokompatibilnosti sa sa zubom čini savršenu celinu, a sa preostalim kruničnim delom zuba omogućava potpunu restauraciju i tamo gde se čini da je na zub nemoguće postaviti plombu.

    Pozitivne osobine fiberglas kočića su te da imaju fizičke osobine slične dentinu.

    Kočić se savija zajedno sa zubom, postiže se maksimalna retencija sa dentinom iz kanala korena, lako se plasira u kanal, dobrih je estetskih osobina. Fiberglas ne utiče na boju zuba, za razliku od metala koji može dati blagu prebojenost. Estetika je idealna, i zbog toga se koristi kod krunica od bezmetalne keramike ili ukoliko se zub nadoknađuje plombom.

    Koriste se fabrička pakovanja, različitog oblika i veličine kočića.

    Kompozitni kočići ojačani staklenim vlaknima (FRC kočići) su napravljeni od staklastih vlakana, neorganskog punioca i smole matriksa i više od pola zauzimaju staklasta vlakna usmerena čitavom dužinom uzdužne ose kočića. Koriste se fabrička pakovanja, različitog oblika i veličine kočića.

    Kakve osobine i koje prednosti ima FRC kočić?

    Najvažnija osobina kompozitnih kočića je njihova elastičnost, koja je veoma bliska elastičnosti dentina i kompozitnih materijala. Svojim modulom elastičnosti u velikoj meri rasteretili su koren zuba i omogućili ravnomeran prenos sila duž korena, a samim tim i manju mogućnost njegovog preloma, za razliku od metalnih i keramičkih kočića, kod kojih postoji veći rizik od pojave fraktura korena.

    Kočići poseduju odličnu svetlosnu provodljivost što nam omogućava korišćenje svetlosno-polimerizujućih materijala za fiksiranje kočića, koji ostvaruje značajno bolju retenciju od konvencionalnih cemenata kojim se fiksiraju metalni kočići.

  • Zalivanje fisura zuba

    Zalivanje fisura zuba

    Zalivanje fisura predstavlja jedan od najboljih stomatoloških tretmana u prevenciji od karijesa.

    To je bezbolna intervencija kod koje se grizna površina bočnih zuba “premazuje” specijalnim materijalom koji ima za cilj da štiti zube od karijesa.

    Zalivanje fisura zuba
    Zalivanje fisura zuba

    Šta su fisure?

    Ispitivanja su pokazala da se 70 odsto ukupnog karijesa razvija upravo na griznim površinama bočnih zuba.  Grizne površine bočnih zuba sastavljene su od udubljenja (jamica) i ispupčenja (žlebova). Najveća (linijska) udubljenja na zubu predstavljaju fisure.

    To su mesta koja imaju najveću predispoziciju za pojavu karijesa jer se hrana najviše u njima zadržava. Dokazano je da su jamice i fisure mesta gde se karijes prvobitno javlja.

    Prevencija karijesa

    Ovi delovi zuba blagovremenim delovanjem mogu se zaštititi jednostavnom i brzom intervencijom, zalivanjem fisura.

    Jamice i fisure se na ovaj način ispune zalivačem, pri čemu se smanjuje njihova dubina pa se hrana manje zadržava u ovim delovima a njihovo pranje je znatno olakšano.

    Zalivanje fisura – postupak

    Zalivanje fisura je postupak koji traje manje od deset minuta, ako dete sarađuje i potpuno je bezbolan.

    1. Potrebno je ukloniti meke naslage sa zuba. To se radi specijalnom četkicom i abrazivnom pastom.
    2. Zub se tretira ortofosfornom kiselinom kako bi se sam spoljašnji sloj gleđi nagrizao i pripremio za zalivač
    3. Nanosi se tanak sloj zalivača koji se prosvetljava lampom.

    Efekat zalivanje fisura ne ogleda se samo u fizičkoj barijeri koja se napravi između zuba i bakterija (zubnog plaka). Iz zalivača se tokom vremena oslobađa fluor koji je važan faktor u sprečavanju nastanka karijesa.

    Zalivanje fisura zuba
    Zalivanje fisura zuba Medentina Digital

    Priprema zuba za zalivanje fisura

    Tretirani zub se mora adekvatno pripremiti što podrazumeva njegovo detaljno čišćenje i uklanjanje mekih naslaga posebnom pastom za zube.

    Nakon čišćenja zubića na griznu površinu nanosi se kiselina. Neka deca zbog toga reaguju na trenutni kiseli ukus u ustima. Ova kiselina čisti zubić i omogućava vezivanje zalivača koji se potom nanosi na zub.

    Zahvat je bezbolan, ne zahteva anesteziju kao ni brušenje zuba. Odmah nakon završetka tretmana i izlaska iz stomatološke ordinacije moguće je konzumirati hranu ili piće.

    Zalivaju se fisure bočnih zuba, premolara i molara, jer kod njih postoji najveća verovatnoća za pojavu karijesa.

    Zašto je važno zalivanje fisura kod dece

    Kao što smo već rekli, fisure su najveći useci na zubnim krunicama što ih čini najpogodnijim za zadržavanje hrane i bakterijskog plaka.

    Roditelji treba da razumeju da je čuvanje stalnih zuba izuzetno bitno. Njihov gubitak ostavlja trajne posledice po oralno zdravlje njihove dece. Nažalost, to se uglavnom shvati kada već bude prekasno.

    Higijena zuba kod dece često nije adekvatna pa vlakna zubne četkice ne dopiru do najsitnijih udubljenja zuba što predstavlja opasnost od nastanka karijesa.

    Zalivanjem se stvara jedna brana koja štiti zub od štetnih spoljašnjih uticaja. Zalivač ima ulogu i u jačanja zuba jer nakon postavljanja otpušta manje količine fluora.

    Preporučujemo je da se ova preventivna dentalna intervencija radi na stalnim ,a može i na mlečnim zubima.

    Kada je najbolje zaliti fisure?

    U prevenciji od karijesa vrlo je važno uraditi ovaj tretman neposredno nakon nicanja stalnih zuba (oko šeste godine) čime bi se mogućnost stvaranja karijesa smanjila na najmanju moguću meru.

    Tada je potrebno da dete dođe na besplatan stomatološki pregled gde će zubar utvrditi da li je nicanje tog zuba završeno i da li je zub potpuno zdrav što je preduslov za ovu intervenciju.

    Zalivanjem fisura smanjuje se rizik od karijesa ali ne podrazumeva i potpunu zaštitu jer je za to i dalje potrebno adekvatno održavanje dentalne higijene, redovno pranje zuba i kontrola kod stomatologa.

    Postavljeni zalivač nije večan i potrebno ga je povremeno kontrolisati , a po potrebi i zameniti.

    Da li odrasli mogu da zaliju zube?

    Da. I odrasli mogu da zaliju fisure svojih zuba. Postupak je isti kao i kod dece. Na stomatološkom pregledu se utvrdi da li je zub zdrav, ukloni se zubni kamenac i plak nakon čega se nanosi zalivač.

    Zalivanje fisura kod odraslih
    Zalivanje fisura kod odraslih Medentina Digital

    Roditeljima savetujemo da svojoj deci zaliju fisure bočnih zuba. Najčešće se zalivaju kutnjaci, takozvane “šestice i sedmice” a mogu se zaliti i fisure predkutnjaka „četvorke i petice“.

    Za zdrav i lep osmeh

    Zdravi i lepi zubi ne zavise samo od genetike već i od nas samih, od održavanja dentalne higijene kao i od preventivnih mera koje izvodi stručno lice, stomatolog

    Brinite o svom oralnom zdravlju i učite svoju decu zdravim navikama i redovnim psetama stomatologu.

    Zakažite pregled